Mjesec travanj

            Ako se dobro sjećamo, mjesec travanj u našoj je školi bio uvijek nekako čaroban. Osim što smo svi osjećali dolazak proljeća, a naše se raspoloženje poboljšavalo nakon uspavane zime, i boravak u školi postajao je uzbudljiviji i radosniji. U svakom hodniku i u svakoj učionici bio je prisutan neopisivi žamor kojim su se širile učeničke ideje i zamisli.  Kreativnost je dosezala vrhunac jer poznato je da spretni, originalni, domišljati i kreativni postaju školski prvaci, a svakom je razredu upravo bio cilj pridružiti se takvome društvu. Pripremali su se razredni nastupi, uvježbavale plesne i pjevne točke, sportaši su se zagrijavali za najvažniju utakmicu godine, pravili su se kolači i slastice. Raznolike boje razrednih majica unosile su vedrinu u već uobičajeno školsko okružje, a simpatični i domišljati natpisi na njima izazivali su smijeh i oduševljenje učenika i učitelja. Zajedništvo, kreativnost, maštovitost i inovativnost postajali su najvažniji motivi koji je svaki učenik nastojao u sebi pobuditi.

            Da, travanj je u našoj školi uistinu poseban mjesec jer su sve razredne pripreme i sve učeničke aktivnosti vodile k jednom cilju – proslaviti i obilježiti dan naše škole. U tim danima ne možemo, a da se ne sjetimo zašto nosimo ime hrvatskog velikana Ljudevita Gaja. Povjesničari kažu da je Ljudevit Gaj bio odlučan, neumoran, poletan i rječit čovjek. Njegova pojava očaravala je ne samo mnoštvo nego i birane pojedince koji su zajedno s njim željeli u to doba ojačati hrvatsku narodnu svijest. Bio je dobar organizator, ideolog, novinar te snažan i osjećajan pjesnik. Želimo da se njegova ljubav prema riječima prenese i na vas te da idealistički volite sve oko sebe, da riječima stvarate bolje sutra, da se svaki dan osjećate znatiželjno, odvažno i hrabro.

         Ove školske godine uobičajeno školsko slavlje će izostati, ali nikako ne bismo trebali zaboraviti na sve ugodne i lijepe trenutke koje doživljavamo u školi, na svaki susret i smijeh s prijateljima, na vještine i znanja koja ondje stječemo. Slavite u sebi… jer odrastanje je nezamislivo bez škole, a na svima nama je da zastanemo i promislimo koliki je njezin utjecaj na to što smo postali osobe kakve jesmo ili kakve želimo biti.

Ljudevit Gaj rodio se 8. srpnja 1809. godine u Krapini. Bio je predstavnik novog građanskog sloja koji će pokrenuti preporodno djelovanje u Hrvatskoj. Njegova osobnost, kao i političke i jezične zamisli, obilježile su početak hrvatskog narodnog preporoda. Gajeve zasluge dolaze do izražaja u njegovoj reformi pravopisa i pokretanju Novina horvatskih s književnim prilogom Danicom. U prvom broju Danice objavljena je pjesma Horvatska domovina, Antuna Mihanovića. Dijelovi te pjesme kasnije će postati himna Hrvatske. I baš u Danici objavljene su neke Gajeve pjesme, a najpoznatija je budnica Još Hrvatska ni propala. 

Reformu pravopisa izložio je u djelu nazvanom Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja, koje je izašlo u Budimu 1830. godine. U njemu je predložio da se za svaki glas koristi jedan znak. Pravopis se kasnije još mijenjao i nije isti kao ovaj koji mi danas koristimo. Zahvaljujući Gaju danas govorimo štokavskim narječjem i pišemo slova č, ž, š.

Povjesničari misle da je baš Gajevo pokretanje Novina horvatskih 1835. godine početak preporoda.

Ljudevit Gaj preminuo je 20. travnja 1872. godine u Zagrebu.