Čitanje je višestruko složena jezična djelatnost (Visinko, 2014) i predstavlja najvažniju ljudsku aktivnost (Lučić-Mumlek, 2002). Da bi dijete naučilo čitati, mora naučiti da svakom glasu pripada jedno slovo. Kada dijete nauči korespondenciju glasa i slova, može početi čitati (Čudina-Obradović, 2000). Nakon toga dijete uči razumijevati riječi, rečenice i tekst. Čitanje je mehanički proces – gledate neku riječ ili riječi (fiksacija) što traje oko 0.25 sekundi; premještate pogled prema sljedećoj riječi ili grupi riječi (sakade) što u prosjeku traje oko 0.1 sekundu; nakon što se to ponovi jedanput ili dvaput, zaustavljate se da biste shvatili frazu koju ste upravo pogledali što u prosjeku traje otprilike 0.3 do 0.5 sekundi. Dodajte sve te popravke i sakade i pauze za razumijevanje i završite s otprilike 95 posto svih čitatelja koji na razini fakulteta čitaju između 200 i 400 riječi u minuti (https://hr.goldavelez.com/istina-o-brzini-citanja).

      Čitalačka pismenost podrazumijeva čitanje radi učenja. Čitalačke sposobnosti preduvjet su razvoju vještine čitanja, a njihov razvoj započinje razvojem govora. Proces poučavanja čitanja, kao jedne od kognitivnih vještina, mora biti postupan jer je složen i zahtijeva objedinjenje niza znanja, sposobnosti i vještina (Češi i Ivančić, 2019). Motivacija je nužna za često i dugotrajno čitanje (Čudina-Obradović, 2000, 155), stoga je važna suradnja roditelja i učitelja. Učiteljev je zadatak naučiti djecu čitati ritmom govora do kraja četvrtog razreda osnovne škole. Iskustva pokazuju da djeca, koja su prije prelaska u peti razred čitala najmanje sto riječi u minuti, nastavljaju dobro učiti u petom razredu (Školski portal). Nažalost, tehnika je čitanja mnogih školaraca na niskoj razini.

      U početnoj fazi čitanja veliku ulogu u motiviranju djeteta imaju roditelji koji svjesno potiču predčitalačke vještine svojega djeteta. Pozitivan stav roditelja prema čitanju, čitanje s djetetom, razgovor o knjigama, uvažavanje djetetovih interesa temeljni su postupci na koje se naslanja razvoj čitalačke vještine. Važno je naglasiti da roditeljska uloga u motiviranju i poticanju čitanja ne prestaje polaskom djeteta u školu.

Brojni čimbenici utječu na akademsko postignuće, a jedan od njih je i brzina čitanja. Ako je brzina pretjerana, razumijevanje se pogoršava, a ako je smanjena, tad je potrebno pročitati tekst dva ili tri puta da biste ga razumjeli. Za stjecanje vještina tečnog čitanja važno je izložiti djecu/učenike kontinuiranim vježbama čitanja, a to su različite govorne vježbe, pričanje, prepričavanje i čitanje priča uz prethodno tumačenje nepoznatih riječi (Češi i Ivančić, 2019).

CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj je ovoga istraživanja utvrditi broj pročitanih riječi u minuti među učenicima drugih, trećih i četvrtih razreda osnovne škole.

METODE ISTRAŽIVANJA

Uzorak

U ispitivanju su sudjelovali učenici drugih, trećih i četvrtih razreda Osnovne škole Ljudevita Gaja, Osijek i Područne škole Sarvaš. Obuhvatilo je devet razrednih odjela i provedeno je na uzorku od 144 sudionika. Dob sudionika bila je između 8 i 12 godina.

Mjerni instrumenti

U ovom su istraživanju korišteni subtestovi Dijagnostički komplet za ispitivanje sposobnosti govora, jezika, čitanja i pisanja u djece / brzina čitanja u minuti / čitanje teksta na glas / čitanje tekstova s razumijevanjem i odgovaranje na pitanja (Bijelica, Posokhova, 2001)

Postupak provedbe istraživanja

U ispitivanju je sudjelovalo 144 učenika drugih, trećih i četvrtih razreda. Provedeno je individualno tijekom jednog školskog sata koji je ustupljen u svrhu ispitivanja. Za provođenje istraživanja osigurana je prikladna učionica bez ometajućih izvora, vodilo se računa o osiguravanju standardnih uvjeta testiranja i nastojao se kontrolirati i/ili ukloniti utjecaj vanjskih sistematskih čimbenika. Ispitivanje su provodili ispitivači (stručni suradnik knjižničar, pedagog i psiholog) koji su s učiteljima motivirali učenike na sudjelovanje i trudili se osigurati opuštenost sudionika. Objasnili su im svrhu ispitivanja naglašavajući da je sudjelovanje dobrovoljno i povjerljivo. Istaknuto je da će se prema podatcima ponašati s potpunom povjerljivosti, rezultate će znati samo dijete i roditelj, a promatrat će ih se i obrađivati na razini razreda.

Rezultati istraživanja i rasprava

Učenici drugog razreda u prosjeku čitaju 60 – 65 riječi u minuti. Prosjek pročitanih riječi u minuti učenika trećih razreda je 70 – 75 riječi, a prosječan broj pročitanih riječi u minuti učenika četvrtih razreda je 80 – 85 riječi (Furlan, prema Bjelica J. i Posokhova I., 2001.).

Ispitivanjem brzine čitanja učenika drugih razreda dobili smo rezultate koji nam ukazuju na prosječnu vrijednost 33,67 pročitanih riječi u minuti. Među učenicima trećih razreda uočava se prosječna vrijednost 48 pročitanih riječi u minuti, a među učenicima četvrtih razreda 72,68 pročitanih riječi u minuti što je i prosjek za tu dob ( Furlan, prema Bjelica J. i Posokhova I., 2001.)

Rezultati pokazuju veliki varijabilitet i postojanje razlike na individualnim razinama. Imamo učenike koji su slabi čitači (ispod prosjeka za dob) do učenika koji čitaju jako dobro (iznad prosjeka za dob). Dobiveni rezultati ukazuju koliko je važno redovito i individualno praćenje učenika u brzini čitanja s ciljem individualnog napredovanja pojedinca. Dostupna istraživanja ukazuju na to da je loše čitanje uzrok slabijem uspjehu u osnovnoj školi (Školski portal). Ti nam podatci sugeriraju da je potrebno i dalje raditi na poticanju razvoja čitalačkih kompetencija naših učenika. U budućim istraživanjima bilo bi korisno povezati brzinu čitanja sa školskim uspjehom učenika.

Utvrđeno je da je od 144 ispitana učenika 13 učenika imalo više od 15 % pogrešaka što može ukazivati na specifične teškoće u čitanju zbog čega se s učenicima radilo individualno te su neki upućeni na dodatnu obradu logopeda. Školska knjižničarka dodatno je radila s učenicima trećih razreda, a plan nam je nastaviti rad u idućoj školskoj godini s učenicima razredne nastave, ali i nastaviti pratiti učenike koji su ove godine ispitani s ciljem praćenja individualnog napretka učenika i poboljšanja čitalačkih kompetencija.

Važno je naglasiti da je čitanje nužno za pravilan razvoj od samoga rođenja kada roditelji ili drugi odrasli čitaju djetetu naglas, a tim procesom dijete proširuje rječnik, ali i opće znanje, razvija ljubav prema čitanju. Mogu se čitati slikovnice, dječje knjige te knjige koje su dijete zanimaju. Roditeljska uloga u poticanju čitanja ne prestaje polaskom djeteta u školu jer kvalitetno čitanje traži mnogo vježbe pa je nužno čitanje kod kuće. Nedovoljno čitanje dovodi do teškoća u razumijevanju sadržaja svih predmeta, teškoća u prepričavanju pročitanog, nemogućnosti otkrivanja uzročno-posljedičnih veza u tekstu, ograničava vokabular te dovodi do teškoća u učenju. Zadaća je škole i roditelja poticanje djeteta na svladavanje čitalačke vještine, otkrivanje mogućih teškoća te razvijanje motivacije za daljnje čitanje.

ZAKLJUČAK

      Polaskom u školu odgovornost razvijanja sposobnosti čitanja prelazi na učitelja koji ima ulogu naučiti učenike čitati. Proces čitanja vrlo je složena djelatnost koja se sastoji od mnoštva procesa koji se međusobno isprepliću. Učenik tijekom usvajanja čitanja mora proći mnogobrojne etape usvajanja čitanja i razumijevanja pročitanog da bi u budućnosti mogao s lakoćom čitati.

      S ciljem poticanja čitanja te promišljanja o njegovoj kvaliteti proveli smo istraživanje o brzini čitanja, a dobiveni rezultati ukazuju na potrebu za daljnjim radom u poboljšanju čitalačkih kompetencija učenika razredne nastave. Zbog svega navedenoga odlučili smo poduzeti korake i intervenirati s ciljem poticanja razvoja čitalačkih kompetencija naših učenika pa smo organizirali poticajne aktivnosti: poticanje glasnog čitanja kroz nastavne predmete, predstavljanje omiljene knjige, svaki tjedan citat jedan, natjecanja čitanja naglas, čitamo u obitelji svi, Ars Igrum i sl. Suradnjom sa školskom knjižnicom učenici stječu naviku čitanja te si proširuju vidike i počinju sve više čitati da bi pronašli ono što ih najviše zanima. Kako bismo i dalje pratili individualni napredak svakog učenika s ciljem razvoja čitalačkih kompetencija naših učenika, navedene aktivnosti nastavit ćemo provoditi.

LITERATURA

Češi, M. i Ivančić, Đ. (2019). Izazovi i umijeća učenja i poučavanja. Zagreb: Ljevak

Istina o brzini čitanja https://hr.goldavelez.com/istina-o-brzini-citanja

Lučić-Mumlek, K. (2002). Lektira u razrednoj nastavi: metodički priručnik. Zagreb: Školska knjiga.

Školski portal https://www.skolskiportal.hr/sadrzaj/savjeti-strucnjaka/utjece-li-brzina-citanja-na-akademski-uspjeh-djeteta/

Visinko, K. (2014). Čitanje, poučavanje i učenje. Zagreb: Školska knjiga.